Poremećaji strukture cakline
Caklina
se uglavnom razvija u dvije faze, prva je stvaranje organskog matriksa, a druga
je njegova mineralizacija. Poremećaji u formiranju cakline se mogu
manifestirati kao :
·
Hipoplazija – uzrokovana
poremećajem u formiranju matriksa i karakterizirana caklinom s utorima i
nepravilnostima ili stanjenom caklinom.
·
Hipomineralizacija –
poremećaj u kalcifikaciji. Zahvaćena caklina je bijela i zamućena, a
posteruptivno može postati diskolorirana. Zahvaćena caklina može biti slaba i
sklona lomljenju.
Većina
poremećaja u stvaranju cakline će imati za rezultat i hipoplaziju i
hipomineralizaciju, no klinički jedan tip predominira.
Etiološki faktori
Lokalni
faktori- infekcija, trauma, iradijacija, idiopatski
Sistemski
faktori – prenatalni (rubella, sifilis), neonatalni(produljeni porod,
prijevremeni porod), postnatalni (ospice, kongenitalna bolest srca, fluoridi,
prehrana), nasljedno (uz Down sindrom, amelogenesis imperfecta).
Terapija hipomineralizacije
ovisi o broju zahvaćenih zuba i ozbiljnosti stanja:
Stražnji zubi – Manja područka hipoplazije mogu se sanirati
konvencionalno, ali ako je hipoplazija zavatila veći dio zuba potrebno ga je
opskrbiti krunicom.
Prednji zubi – Manji dijelovi zuba zahvaćeni hipoplazijom mogu
se rješiti kompozitnim ispunima, a veća područja zahtijevaju izradu ljuskica
ili krunica.
Amelogenesis imperfecta
Postoje
mnoge klasifikacije ove anomalije, ali se uglavnom klasificira prema tipu
defekta cakline i prema načinu nasljeđivanja.
Hipoplastična
– caklina je tanka ili nepravilne površine. Uglavnom se nasljeđuje autosomno
dominantno.
Hipokalcificirana
– caklina je mutna, opakno bijela ili boje meda ili smeđa. U ozbiljnim
slučajevima može se vrlo brzo lomiti. Nasljeđuje se autosomno dominantno ili
recesivno.
Hipomaturacijska
– caklina je prošarana ili ima sniježno bijelo boju s opacitetima, ponekad samo
na incizalnoj trećini krune (zubi sa snježnom kapom).
Uglavnom
su zahvaćene obje denticije i svi zubi. Za sve oblike je potrebno potražiti pomoć
specijaliste osim za one najblaže oblike amelogenesis impefecte.
Poremećaji u strukturi dentina
Poremećaji
u dentinogenezi uključuju dentinsku displaziju (tip I i II), regionalnu
odontodisplaziju, Ehlers-Danlos sindrom – sve vrlo rijetko. Učestaliji
poremećaj je nasljedno opalescentni dentin kojeg zovemo dentinogenesis
imperfecta. Glavni tipovi ovog poremećaja su:
I
– povezan s osteogenesis imperfecta
II
– ograničen na zube.
Dentinogenesis
imperfecta se pojavljuje kod 1 od 8000 ljudi. Zahvaćene su i mliječna i trajna
denticija. Zahvaćeni zubi imaju opalescentno smeđu ili plavu nijansu, loptaste
zubne krune, kratke korjenove i uske pulpe. Caklina se lomi, a dentin se stoga
brzo troši.
Rano
prepoznavanje ovih stanja je važno za sprječavanje brzog trošenja strukture
zuba.
Poremećaji u strukturi cementa
Hipoplazija
i aplazija cementa nije uobičajena. Javlja se kod hipofosfatazije i rezultira
prijevremenim ispadanjem zuba. Hipercementoza je relativno česta i rezultat je
upale, mehaničke stimulacije, Pagetove bolesti ili je idiopatska.
Geminacija
Geminacija
je poremećaj oblika zuba. Javlja se djelomičnim dijeljenjem zubnog zametka ili
fuzijom dva zubna zametka. Mogu biti zahvaćeni i mliječni i trajni zubi.
Tretman
radi postizanja estetike je potrebno odgoditi dok se zubna pulpa ne povuče. Ako
zub ima odvojene pulpne komorice i korjenske kanale može se razmatrati njihova
separacija. Kada postoji tek jedna pulpna komora zub se može ili preoblikovati
da nalikuje na dva odvojena zuba ili se obujam cijelog zuba može smanjiti.
Tekst je informativnog karaktera.
