Tehnike
za kontrolu ponašanja
U
početku rada s djecom mogu se javiti problemi s kontrolom njihovog
ponašanja. Što se dulje radi s djecom, stiče se iskustvo i trikovi
kojima se postupak olakšava.
Osnovna
načela:
- pokažite interes za dijete kao osobu
- dodir > izraz lica > ton glasa > što je rečeno
- nemojte umanjivati djetetov strah
- objasnite – zašto, kako i kada
- nagradite dobro ponašanje, ignorirajte loše
- neka dijete surađuje u postupku, npr. neka drži samo sisaljku
- davanjem djetetu mogućnost da ima kontrolu nad situacijom će mu pomoći da se opusti, npr. neka ima mogućnost podići ruku ako želi da stanete s radom iz bilo kojeg razloga
Objasnite,
pokažite i napravite. Koristite se riječima koje dijete razumije.
Desenzitizacija
koja se koristi kod djece s prethodnim strahovima ili obijama.
Uključuje pomaganje pacijentu da se opusti u okolini ordinacije i
osmišljavanje hijerarhije „strašnih“ podražaja za tog
pacijenta. Oni se postupno uvode kod djeteta, s napretkom na idući
stimulans tek onda kada se dijete može nositi s prethodnim
stimulansom i situacijom.
Uzor.
Korisno je kod djece koja nemaju mnogo dentalnog iskustva i koja su
prestrašena. Ohrabrite dijete gledanjem druge djece slične dobi ili
gledanjem brata ili sestre koji bez straha primaju dentalno
liječenje.
Oblikovanje
ponašanja. Cilj ovog pristupa je voditi i oblikovati dječji
odgovor, selektivno pojačavajući prikladno ponašanje, i
obeshrabrivati ili ignorirati neprikladno ponašanje.
Pojačanje.
Ovo je metoda ojačavanja uzoraka ponašanja, uglavnom nagrađivanjem
dobrog ponašanja odobravanjem i pohvalom. Ako dijete protestira i
nije kooperativno tijekom tretmana nemojte odmah prekidati liječenje
i vratiti dijete na utjehu kod roditelja, jer to može neželjeno
pojačati loše ponašanje. Bolje je pokušati završiti barem jedan
dio tretmana, npr. barem staviti privremeni ispun.
Treba
li roditelj pratiti dijete i biti pokraj njega tijekom tretmana?
Uvijek kod prvog posjeta, a kasnije to ovisi o djetetovoj dobi. Ako
se dvoumite, pitajte dijete kako želi. Ipak, ako roditelj ima
dentalnu obiju, njegova anksioznost u okruženju ordinacije može
prijeći i na dijete. U tom je slučaju pametnije roditelja ostaviti
vani u čekaonici. Neka djeca će pokušati dobiti simpatiju ili
nagradu od prezaštitnički postavljenog roditelja za svoje loše
ponašanje. Najveći broj roditelja voli biti uključen i inormiran o
djetetovom zdravlju i zahvatu koji se provodi. Roditelje treba
educirati kako bi bilo idealno da su pozitivno motivirani i da su
„tihi pomagači“.
Sedacija
Sedacija
je indicirana za dijete koje želi surađivati tijekom zahvata ali je
vrlo anksiozno.
Oralna
sedacija: Lijekovi poput midazolama se mogu koristiti u tu svrhu,
iako su za to potrebna posebna znanja i vještine.
Intramuskularna
primjena: rijetko se koristi kod djece.
Intravenozno:
rijetko se koristi kod djece.
Rektalno:
popularno u nekim Skandinavskim zemljama.
Inhalacija:
koristi se mješavina dušičnog oksidula i kisika kako bi se
postigla relativna analgezija i najpopularnija je metoda sedacije kod
djece. Učinkovita je za smanjenje aksioznosti i povećanje
tolerancije na invazivne postupke kod djece koja žele surađivati
ali se previše boje da bi to mogla bez pomoći. U ovom postupku se
može dozvoliti djetetu da si samo stavi maskicu na nos.
Hipnoza
Hipnoza
stvara stanje smanjene svjesnosti i relaksacije, iako se ne može
koristiti da se osobe prisiljava da rade nešto što ne žele.
Doktori koji žele koristiti hipnozu za opuštanje pacijenata
neophodno je proći edukaciju.
Opća
anestezija
Opća
anestezija omogućava da se u jednom posjetu izvrši dentalnu
rehabilitaciju i /ili ekstrakcije zuba. Zahvati u općoj anesteziji
se izvršavaju samo kada je to potpuno neophodno (kada se zahvat ne
uspijeva izvršiti modeliranjem ponašanja, pod sedacijom i sl.)
Pritom roditelji moraju biti u potpunosti inormirani o svemu i moraju
potpisati inormirani pristanak.
Rizici
Rizik
od neočekivane smrti zdrave osobe:
- pod generalnom anestezijom rizik je oko 3 na 1 mlijiun
- pod sedativima je rizik 1 na 2 milijuna
Drugi
poblemi s ponašanjem
- Odgađanje zahvata postavljem mnoštva pitanja. Kod ovog ponašanja je potreban čvrst ali pažljiv pristup. Pacijentu treba objasniti da razumijete njegov strah i da ćete mu postupak objašnjavati postupno kako napredujete.
- Tantrumi. Pokušajte ostvariti komunikaciju s djetetom. Pohvalite dobro i ignorirajte loše ponašanje. Postavite lako dostižan cilj, npr. četkanje zuba i pobrinute se da ishod bude pozitivan (očetkajte zube djetetu i pohvalite ga za pozitivno ponašanje, ne spominjati ono loše).
