Kada
pacijent dolazi u ordinaciju i žali se na zubnu bol, ona može
potjecati iz različitih izvora i biti klasificirana na sljedeći
način:
- Pulpna bol
- Periapikalna / periradikularna bol
- Bol kojoj zub nije uzrok.
Dentalna
bol može biti vrlo teška za dijagnosticirati i kliničar prvo mora
skupiti što je više moguće informacija anamnezom, kliničkim i rtg
pregledom i drugim testovima u ustima.
Pulpna
bol
Pulpa
može oštećena različitim agensima kao što su bakterije, toplina,
kemijska sredstva, trauma. Oni mogu djelovati pojedinačno ili njihov
kumulativni efekt naposljetku može dovesti do upale pulpe
(pulpitisa) i boli. Zubna pulpa ne sadržava proprioceptivne živčane
završetke i stoga je karakteristično
za pulpnu bol da pacijent ne može lokalizirati zub
uzročnik.Sposobnost pulpe da se oporavi od ozljede ovisi o njenoj
krvnoj opskrbi, ne živčanoj, i to se mora imati na umu kada se
ispituje vitalitet zuba (osjetljivost). Nemoguće je vjerodostojno
doći do točne dijagnoze stanja pulpe samo na temelju kliničkih
testova. Jedina 100% točna metoda je histološka sekcija.
Iako
postoje brojne klasifikacije pulpnih bolesti, samo mali broj
kliničkih dijagnostičkih situacija traži identifikaciju prije
pružanja učinkovitog liječenja.
Reverzibilni
pulpitis
– Simptomi su osjetljivost/bol na toplo, hladno ili slatko
neposredno nakon podražaja. Bol je uglavnom oštra i može biti
teška za lokalizaciju. Brzo prestaje nakon otklanjanja stimulansa.
Klinički znakovi pokazuju pretjeran odgovot pulpe na njeno
testiranje. Često je na zubu prisutam karijes ili ispun s rubnom
pukotinom. Terapija uključuje otklanjanje karijesa i stavljanje
umirujućeg zavoja (ZOE) ili trajnog ispuna s odgovarajućom zaštitom
pulpe.
Ireverzibilni
pulpitis
– Simptomi uključuju spontanu bol koja može trajati nekoliko
sati, biti gora po noći i vrlo često pulsira po naravi. U početku
je izazvana hladnoćom ili toplinom, ali u kasnijim fazama toplina je
značajnija za izazivanje boli dok hladnoća može bol i smiriti.
Karakteristično je da bol ostaje nakon otklanjanja stimulansa. U
početku bol može bit teško lokalizirati, ali kako upala napreduje
prema periapikalnim tkivima zub postaje sve osjetljiviji na pritisak.
Znakovi: apliciranje tople gutaperke ili drugog toplog predmeta
izaziva bol. Zahvaćeni zub može ne reagirati ili smanjeno reagirati
na električno testiranje vitaliteta pulpe. Terapija je ekstirpacija
pulpe i liječenje korjenskih kanala (uz pretpostavku da je zub za
spašavanje). Ako nemate vremena ili lokalna anestezija ne djeluje
može se odstraniti koronarna pulpa uz postavljanje Ledermix zavoja.
To će iskontrolirati simptome dok se preostala pulpa ne može
ekstirpirati pod lokalnom anestezijom u idućoj posjeti.
Dentinska
hipersenzitivnost
– ova bol nastaje zbog eksponiranog dentina na toplinsku promjenu,
dodir ili osmotski stimulus (ali ne daje svaki izloženi dentin
simptome). Vjerojatno je posljedica pomicanja dentinske tekućine
koja tako stimulira receptore za bol u pulpi. Dijagnoza se postavlja
eliminacijom drugih mogućih uzroka i izazivanjem simptoma. Terapija
uključuje isključivanje etioloških faktora (promjene oralne
higijene, tehnike četkanja zuba) i smanjenjem permeabilnosti
dentinskih tubula (pastom za zube koja sadržava stroncij, formalin
i/ili fluoride, premazivanjem lakovima za smanjenje dentinske
osjetljivosti, dentinskim adhezivima ili ako je indicirano ispunom).
Sindrom
slomljenog zuba-
simptomi su oštra bol pri zagrizu, kratkog trajanja. Znakova je
često malo pa je i dijagnoza otežana. Zub često ima veliki ispun.
Pukotina se često ne vidi ali odstranjivanje ispuna često pomaže
vizualizirati ju. Pozitivna reakcija na testiranje (vitalitet)
normalno se dobije tako da pacijenta zamolimo da zagrize na svitak
staničevine. Ova bol može biti povezana s navikom struganja zubima,
bruksizmom. Terapija je zamjena ispuna i ponekad liječenje
korjenskih kanala.
Periapikalna
/periradikularna bol
Napredovanje
ireverzibilnog pulpitisa na kraju vodi u nekrozu pulpe. U toj fazi
pacijent može osjećati olakšanje od boli i ne tražiti odmah
liječničku pomoć. Ako se problem zanemaruje, bakterije i produkti
nekroze pulpe odlaze iz korjenskog kanala kroz apeks ili lateralane
kanale,a to vodi prema upalnim promjenama i mogućoj boli.
Karakteristično je da pacijent točno može odrediti zub o kojem se
radi, ako je njegov periodontni ligament upaljen (on je dobro
opskrbljen proprioceptivnim živčanim završetcima).
Nekroza
pulpe s periapikalnim periodontitisom
Simptomi
variraju, ali pacijenti bol oglavnom opisuju kao tupu zubobolju koja
se pojačava na zagriz. Znakovi uključuju nereagiranje na testiranje
vitaliteta (osim ako je još koji korjenski kanal višekorjenskog
zuba vitalan). Na rtg snimci se vidi proširena parodontna pukotina
oko korjena ili pariapikalna radiolucencija (granulom ili cista).
Terapija može biti liječenje korjenskih kanala ili ekstrakcija
zuba.
Akutni
periapikalni apsces
Simptomi:
ozbiljna bol koja ometa spavanje, zub iznimno osjetljiv na dodir.
Znakovi: Zub je pomičan, može biti ekstrudiran. Može se pojaviti
lokalizirana ili difuzna oteklina. Vitalitet zuba može zbunjivati
jer gnoj može provoditi stimulans prema apikalnim tkivima. Rtg
promjene variraju od proširene pukotine parodontnog ligamenta do
očite radiolucencije. Važno je diferencirati ovo stanje od
parodontnog apscesa.
Terapija
: drenirati gnoj i uskladiti okluziju ako je potrebno. Drenaža gnoja
se često postiže ulaskom u pulpnu komoricu dijamantnim svrdlom na
turbini. Zub treba pridržavati prstom kako bi se izbjegla pretjerana
vibracija. Nakon što je drenaža postignuta preferira se pripremiti
kanal i postaviti privremeni ispun. Ostavljenje zuba „otvorenim“
treba izbjeći ako je moguće. Ako se zub ipak mora ostaviti
otvorenim neka to bude manje od 24 sata, jer nakon ovog vremena
kontaminacija korjenskog kanala anaerobnim bakterijama čini daljnju
terapiju kanala vrlo teškom. Ako je prisutna fluktuirajuća oteklina
u mekanim tkivima, tada ju treba indicirati kako bi se drenaža
postigla. Antibiotici se propisuju ako postoje i sistemski simptomi
(vrućica, limfadenopatija) ili se upala brzo širi kroz tkiva. Nakon
povlačenja akutnih simptoma potrebno je liječiti korjenske kanale
ili zub izvaditi.
Kronični
periapikalni apsces
Često
je asimptomatski. Može biti povezan sa upalom sinusa. Prezentacija
može biti slučajna ili nakon akutne egzacerbacije.
Lateralni
parodontni apsces
Simptomi
su slični periapikalnom apscesu s akutnom boli i osjetljivošću.
Vrlo često je praćen lošim okusom u ustima.
Znakovi:
zub je uglavnom pomičan uz povezanu lokaliziranu ili difuznu
oteklinu okolnih tkiva. Vrlo često se pronađe duboki parodontni
džep, iz kojeg će izaći gnoj nakon sondiranja. Rtg pokazuje
vertikalni ili horizontalni gubitak kosti, testovi vitaliteta su
često pozitivni (osim ako ne postoji vezani endodontski problem –
perio-endo lezija).
Terapija:
očistiti džep kako bi se postigla drenaža gnoja. Isprati otopinom
klorheksidina. Uz pojavu sistemskih simptoma ili je problem
rekurentan, propisati treba antibiotik (metronidazol ili
amoksicilin).
Bol
kojoj nije uzrok zub
Kada
nema znakova dentalne i periradikularne patologije tada se u obzir
moraju uzeti uzroci koji nisu povezani sa zubima. Drugi uzroci koji
se mogu prezentirati poput zubobolje su:
- Disfunkcija temporomandibularnog zgloba
- Sinusitis
- Psihološki poremećaji (atipična odontalgija)
- Tumori.
Tekst
je informativnog karaktera. Autor se odriče svih odgovornosti. Za
liječenje ili savjet obratite se odabranom doktoru dentalne
medicine.
