Kada
govorimo o dizajnu implantata obično mislimo na dizajn intraosealnog
dijela koji imitira korjen zuba. Ipak, izgled i oblikovanje sveze
implantata i pričvrsnog dijela za suprastrukturu su vrlo važni.
Izgled
implantata ima veliki utjecaj na inicijalnu stabilnost i narednu
funkciju u kosti. Niže su navedeni glavni parametri u oblikovanju
implantata:
- duljina implantata
- promjer implantata
- oblik
- karakteristike površine
Duljina
implantata
Implantati
su dostupni u duljinama od oko 6 mm do čak 20 mm. Najčešće
korišteni implantati imaju duljinu između 8 i 15 mm (oni odgovaraju
najčešćim duljinama korjenova prirodnih zuba). Postoji tendencija
prema korištenju duljih implantatima u sustavima poput Branemark u
usporedbi s npr. Straumann sustavom (zbog različitog pristupa).
Promjer
implantata
Većina
implantata ima 4 mm promjer. Promjer od barem 3,3mm se preporučuje u
normalnim okolnostima kako bi se osigurala dovoljna snaga implantata.
Danas su dostupni i implantati sa 3 mm promjerom. Uglavnom se koriste
u situacijama kada neće biti jako opterećivani (npr. prilikom
nadomještanja donjeg sjekutića). Uži implantati mogu biti
napravljeni iz jednog komada (tako da na sebi sadržavaju pričvrsni
dio za suprastrukturu), jer su pretanki da bi se mogla ostvariti veza
s pričvrsnim dijelom putem vijka potrebnog promjera.
Postoje
i implantati većeg promjera, 5 mm i više. Oni su naravno jači,
imaju veću površinu za svezivanje s kosti i često su indicirani u
području molara. Ipak, ne koriste se često jer pacijenti često
nemaju dovoljno široku kost čeljusti.
Oblik
implantata
Postoje
implantati različitih oblika. Oblik i dizajn vijka implantata
zajedno s preporučenim mjestom preparacije imaju utjecaj na kirurški
postupak i stabilnost implantata. Većina implantata imaju paralelni
cilindrični ili konični cilindrični oblik s navojem. Konični
implantati uglavnom zahtijevaju jači torque za postavljanje
implantata jer širi dio postupno proširuje pripremljeno mjesto.
Dizajn apikalnog dijela implantata također može biti paralelan ili
je češće koničan kako bi se omogućilo lakše postavljanje
implantata. Apikalni dio moe biti ravan ili imati rezne bridove za
samonarezivanje kosti. Navoji mogu biti više zaobljeni ili oštri te
na taj način pridonijeti stabilnosti implantata pri inserciji.
Koronarni kraj implantata može imati paralelne plohe ili se može
širiti kako bi se osigurala veća glava ili platforma za povezivanje
s pričvrnim dijelom za suprastrukturu. Vanjska površina koronarnog
dijela implantata može imati isti profil navoja kao i tijelo
implantata, finije mikronavoje ili glatku površinu. Veza implantata
s pričvrsnim dijelom za suprastrukturu može biti smještena unutar
implantata (interna veza) ili može biti na vrhu implantata (eksterna
veza).
A - Straumann
implantat malog promjera s vanjskim heksagonalnim pričvrsnim
dijelom; B - Straumannov implantat standardog promjera i unutarnjim
pričvrsnim dijelom.
Karakteristike
površine implantata
Stupanj
površinske hrapavosti ovisi o sustavu implantata koji se promatra.
Postoje implantati čije su površine strojno obrađivane,
pjeskarene, jetkane, špricane plazmom, prekrivene posebnim premazima
ili kombinacija gore navedenog.
Originalni
Branemark implantati imaju strojno obrađenu površinu kao rezultat
izrezivanja navoja vijka. Oni imaju male grebene vidljive pod velikim
povećanjem. Ovaj stupanj površinske nepravilnosti se smatrao skoro
pa idealnim jer kod glatkijih površina može izostati
oseointegracija, a grublje površine su podložnije oslobađanju iona
i koroziji. Kako god, većina modernih implantata ima nešto grublju
površinsku strukturu koja pogoduje bržoj i boljoj oseointegraciji.
Optimalna
površina implantata još se uvijek mora definirati. Neke površine
se bolje ponašaju u određenim uvjetima. Povećanjem površinske
nepravilnosti stvara se potencijal za povećanjem površine
implantata koji je u kontaktu s kosti, ali to može ići na teret
veće ionske izmjene i površinske korozije. Bakterijska
kontaminacija površine implantata vezana je uz nepravilnost površine
implantata. Trenutni trend ide prema implantatima umjereno nepravilne
površine.
Dizajn
sveze implantata i suprastruktura
Većina
sustava implantata ima raznolik spektar pričvrsnih nastavaka za
njihove različite primjene (npr. pojedini zub, fiksni protetski
nadomjestak, pokrovna proteza) i tehnike (npr. tvornički napravljen
pričvrsni dio, pričvrsni dio koji se može preparirati,..).
Originalna Branemark sveza se opisuje kao ravni vanjski heksagon.
Heksagon dozvoljava rotaciju implantata tijekom njegovog
postavljanja. Za nadomještanje jednog zuba je ovo osnovni oblik.
Postupak
za kojeg se dokazalo da je vrlo koristan je direktno otiskivanje
glave implantata, radije nego pričvrsnog dijela, a da se odabir
pričvrsnog dijela ostavi za laboratorij. Pričvrsni dio se veže za
implantat pričvrsnim vijkom. Sveza se uglavnom provjerava
rentgenski.
Sustav
Astra Tech implantata bio je jedan od prvih koji je inkorporirao
konični pričvrni dio u koničnu glavu implantata, a od proizvođača
je to opisano kao konično sedlo. Pričvrsni dio je samovodeći pa se
lako postavlja i na teško dostupnim mjestima u ustima. Ne mora
uvijek provjeravati rentgenski. Ovakvom konstrukcijom postiže vrlo
sigurna i jaka sveza.
Straumannov
implantata je na nivou tkiva glatko ispoliran kako bi se meka tkiva
prilagodila.
Tekst
je informativnog karaktera. Autor se odriče svake odgovornosti. Za
savjet ili liječenje obratite izabranom liječniku.
