Unatoč
značajnom smanjenju pojavnosti karijesa, još uvijek postoji dilema
treba li mliječne zube zadržati i liječiti ili ih izvaditi. U
donošenje odluke treba uključiti brojne faktore.
Dob
Dob
utječe na kooperativnost djeteta za restorativne tretmane, očekivano
trajanje zuba u ustima i ozbiljnost problema zbog preranog gubitka
mliječnog zuba (što je zub ranije izgubljen to će biti veći
gubitak prostora za trajne zube).
Medicinska
anamneza
Mogući
izvori rekurentnih bakterijemija treabaju biti eliminirani kod
pacijenata koji su imali ili imaju srčanu bolest ili su
imunokompromitirani (u tom slučaju je liječenje pulpe neprikladno i
zub treba izvaditi u lokalnoj anesteziji uz pokrivenost djeteta
antibioticima). Kod hemofiličara treba izbjegavati vađenja i što
dulje očuvati mliječni zuba, ako je moguće do spontanog ispadanja.
Kod ovih pacijenata je prevencija iznimno važna.
Motivacija
i kooperativnost roditelja
Roditelji
su ti koji dovode dijete na liječenje stoga ih je potrebno upoznati
s dobrobitima očuvanja mliječnih zuba. Nažalost, manji dio
populacije još uvijek gleda sumnjičavo stomatologe koji popravljaju
mliječne zube, jer „svi znaju kako će jednom mliječni zubi
ispasti“.
Stopa
karijesa
Kod
djeteta s uglavnom intaktnim zubima i s vrlo malo karijesa potrebno
je iskoristiti sve mogućnosti zadržavanja zuba u ustima. U ustima
gdje je karijes vrlo proširen može se ući u kompromis pa
izliječiti drugi mliječni molar i izgubiti prvi molar.
Bol
Ako
dijete pati zbog boli od jednog ili više zuba, to je stanje koje
treba rješiti što prije. Ako dijete nema simptoma to daje
stomatologu više vremena da otkrije uzrok i postigne kooperativnost
djeteta.
Proširenost
lezije
Kod
mliječnih zuba zahvaćenost marginalnog ruba upućuje na visoku
mogućnost zahvaćenosti pulpe. Ako nekoliko mliječnih molara
zahtijeva liječenje pulpe, a kooperativnost /motivacija je slaba,
treba ozbiljno razmisliti o ekstrakciji.
Smještaj
zuba
Rani
gubitak mliječnih sjekutića će imati manji učinak, ali
ekstrakcija očnjaka ili molara će odvesti do kasnije zbijenosti
zuba trajne denticije. Ekstrakcija drugog mliječnog molara, pogotovo
u gornjoj čeljusti treba biti odgođena ako je moguće sve do pojave
prvog trajnog molara.
Malokluzija
Ako
još uvijek nije odlučeno hoće li zub ostati ili ide van, treba
razmisliti o okluziji. U slučajevima gdje postoji mogućnost
zbijenosti zuba, restoracija karijesnog zuba je indicirana kako bi
spriječio daljnji gubitak prostora.
Toliko
o teoriji. U praksi treba uvijek zapamtiti da nam je dugoročan cilj
imati sretnog i kooperativnog pacijenta. To bi značilo da je za neku
djecu prihvatljivija ekstrakcija nekoliko karijesnih zuba u jednom
posjetu nego produljena borba u stolcu kroz nekoliko tretmana. Za
većinu je bolje popraviti zub nego stvoriti rizik za upotrebu opće
anestezije koja isto tako može biti uznemirujuće iskustvo.
Neizbježno
je da ćemo ponekad donijeti pogrešnu odluku, ali i mi smo svi
ljudi.
