Infekcije
vezane za zub se rijetko defintivno liječe antibioticima i
analgeticima. Većina infekcija u ovom području zahtijeva kirurško
liječenje, a uzrokovane su bakterijama iz nekrotične pulpe,
parodontnih džepova ili perikoronitisa. Mogu ugrožavati život ako
im se dozvoli napredak, npr. u fascijalne prostore vrata ili u
kavernozni sinus, ili ako ostanu fokus infekcije i predstavljaju
rizik od pojave infektivnog endokarditisa.
Mikrobiologija
Uzročnici
dento-facijalnih infekcija su uglavnom komenzalni mikroorganizmi od
kojih su najvažniji anaerobi. Predominantna vrsta su bakteroidi
(anaerobi) i streptokoki (aerobi i anaerobi) i uglavnom su osjetljivi
na peniciline. Rijetko se prijavljuje njihova otpornost. Bakteroidi
su gotovo uvijek osjetljivi na metronidazol. Zapamtite kako aerobni
patogeni uspostavljaju infekciju (tako da nije dobro oslanjati se
samo na metronidazol).
Dijagnoza
Postavljanje
dijagnoze je uglavnom jednostavno i temelji se na boli, oteklini,
povišenoj temperaturi i iscjedku.
Apikalni
apsces
Zubi
s apikalnim apscesom su avitalni i osjetljivi na perkusiju. Mogu biti
diskolorirani ili okrunjeni te imati traumu u prošlosti ili punjenje
kanala. Bol i osjetljivost na perkusiju uglavnom nestaje kada se gnoj
izdrenira (često u bukalni sulkus, uz iznimku palatalnih korjenova
gornjih molara koji se dreniraju palatinalno). Može biti vezano uz
periostitis i ozbiljno zadebljanje.
Terapija
– Drenažu gnoja treba napraviti ili kroz korjenski kanal ili
incizijom fluktuirajućeg apscesa. Zadnja opcija je ekstrakcija pod
lokalnom anestezijom. Palatinalni ili bukalni apscesi mogu biti
drenirani dosta jednostavno pod lokalnom anestezijom infiltracijom
manje količine anestetika između šupljine apscesa i mukoze koja ga
prekriva. Nakon toga apsces se incidira i šupljina prođe sa
zatvorenim forcepsom. Treba se osigurati drenaža umetanjem gumenog
drena (to je posebno bitno kada se radi o apscesu na nepcu). Pokrijte
pacijenta antibiotikom poput amoksicilina (500mg) na 5-7 dana,
metronidazola (400mg 5-7 dana) ili kombinacijom ova dva antibiotika.
Parodontni
apsces
Parodontni
apsces nastaje u već prije postojećem parodontnom džepu.
Inicijalni tretman uključuje inciziju i drenažu, a prati ga
eliminacija džepa, osim ako ekstrakcija zuba nije jedino ispravno
rješenje.
Perikoronitis
Perikoronitis
je upala i infekcija gingive koja prekriva djelomično niknuli zub,
često preko umnjaka. Terapija uključuje ekstrakciju umnjaka
suprotne čeljusti ako on iritira gingivu iznad djelomičnog izraslog
umnjaka, ispiranje džepa fiziološkom otopinom ili klorheksidinom i
antibiotike ako su potrebni. Neke umnjake povezane s perikoronitisom
treba odstraniti.
Suha
alveola
Suha
alveola je osteitis koji se javlja nakon ekstrakcije zuba. Najčešće
se javlja u mandibuli nakon vađenja molara. Predisponirajući
faktori su pušenje, kirurška trauma, lokalna anestezija, suha
alveola u anamnezi, bolesti kostiju ili imunodeficijencija.
Dijagnoza.
Javlja se bol obično 2-4 dana nakon vađenja zuba, po prirodi je
slična zubobolji, ali je mnogo jača. Alveola izgleda upaljeno, a
izložena kost je obično vidljiva.
Terapija
uključuje nježno ispiranje i prekrivanje kosti s Alvogyl, BIPP ili
ZOE preparatima. Topikalni metronidazol je alternativa. Klorheksidin
u otopini za ispiranje usta može također pomoći. NSAID
(nesteroidni antiupalni lijekovi) su sistemski analgetici koji se
koriste u tim slučajevima. Profilaktički antibiotici koji djeluju
na anaerobe (poput metronidazola) smanjuju pojavnost ovog stanja.
Aktinomikoza
Stalna
slabija infekcija. Terapija je drenaža i uzimanje amoksicilina 500mg
kroz 6 tjedana. Doksicilin od 100mg je alternativa.
Stafilokokni
limfadenitis
Često
je viđen kod djece gdje mala ozljeda kože ili mukoznih membrana
omogućuju ulazak patogena. Može imitirati izgled ošamarenog
(udarenog) lica s crvenilom zbog egzotoksina. Ako je potrebno treba
izdrenirati i dati pacijentu flukloksacilin (125-500 mg ovisno o
dobi).
Tekst
je informativnog karaktera. Autor se odriče svih odgovornosti. Za
savijet ili liječenje obratite se odabranom doktoru dentalne
medicine.
