Kontrola
plaka mehaničkim odstranivanjem je vrlo zahtijevna bilo da se radi
profesionalno ili osobno. Zadovoljavajuća kućna mjera traži
manualnu spretnost i visoki stupanj motivacije koji mnogi pacijenti
nemaju. Iz tog razloga postoji niz kemijskih sredstava koji pomažu u
redukciji nakupljanja plaka. Neka kemijska sredstva djeluju tako da
sprječavaju kolonizaciju ili odstranjuju već nakupljene
mikroorganizme. Mnogo je atiseptičnih otopina koje trenutno smanjuju
broj bakterija u plaku, ali samo ona sredstva koja ostaju aktivna u
ustima i dulje vrijeme nakon korištenja su sposobna značajno
usporiti nastajanje plaka.
Tako
se čini da kationski bisbugvanid, klorheksidin, ima bolji učinak n
kao inhibitor plaka in
vivo
od ostalih antiseptika koji pokazuju jednaki ili bolji učinak in
vitro.
Fenolna sredstva (Listerin) i triklosan su umjereno učinkoviti, dok
su kvaterne amonijeve soli, metalne soli, fluoridi, sangvinarin,
oksidirajući agensi, heksetidin i enzimi male učinkovitosti.
Klorheksidin
Klorheksidin
ima širok spektar antibakterijske aktivnosti protiv Gram-pozitivnih
i Gram-negativnih organizama. Prvo se prodavao kao općeniti
dezinficijens kože i mukoznih membrana. Uglavnom se koristi u obliku
klorheksidin diglukonata. Pozitivno nabijen klorheksidin veže se za
bakterijsku stanicu i druge površine u ustima uključujući kristale
hidroksiapatita na caklini, organsku pelikulu koja prekriva zub,
mukozne membrane i salivarne proteine. Uz to što trenutno djeluje na
oralne bakterije, zadržava se na površini zuba i ima produljeno
djelovanje kroz nekoliko sati. On uništava permeabilne barijere i
precipitira citoplazmu.
Farmakodinamika
klorheksidina u ustima pokazuje da ga se ne treba korisititi češće
od dva puta na dan. Doza od 10 ml 0,2% vodene otopine koja se mućka
u ustima 1 minutu, dva puta dnevno, smanjuje broj bakterija 85-95
posto. Time se sprječava nakupljanje plaka i gingivitis kod
pacijenata kojima je oralna higijena lošija.
Klorheksidin
dolazi u obliku otopine za ispiranje usta, zubne paste, gela ili
spreja. Nažalost ima neke nuspojave pa nije pogodan za dugotrajnu
upotrebu. Jedna od nuspojava je promjena okusa, no i to se može
pokušati izbjeći primjenom nižih koncentracija. Otopine za
ispiranje usne šupljine s klorheksidinom uvelike smanjuju stvaranje
supragingivnog plaka, ali im je efekt manje dramatičan u slučajevima
gingivitisa sa već formiranim subgingivnim plakom.
Mnogi
sastojci zubnih pasta, uglavnom anionski detergenti će ući u
interakciju s klorheksidinom i inaktivirati ga. Iz tog razloga nije
se baš uspjelo u nastojanju da se napravi učinkovita zubna pasta s
klorheksidinom.
Vodeni
gelovi s 1% klorheksidinom su komercijalno dostupni već mnogo
godina. Klinička istraživanja su pokazala umjerenu redukciju plaka
i gingivitisa kod učesnika koji su zube četkali gelom. Nedostatak
detergenta i abraziva iz gelova klorheksidina pacijenti ne vole i
zato takva vrsta gelova nije baš dobro prihvaćena. Klorheksidinski
gel se može primjenjivati u nosačima na zubima ozbiljno
hendikepiranih osoba kod kojih su konvencionalne metode čišćenja
zuba gotovo nemoguće za izvesti.
Druga
opcija za održavanje higijene kod osoba koje otežano održavaju
oranu higijenu su sprejevi klorheksidinske otopine, iako su oni manje
djelotvorni nego kada se primjenju vodena otopina za mućkanje u
ustima ili gel. Iako prilikom pravilne primjene ovih sprejeva od
strane osposobljenih osoba njihova učinkovitost se može mjeriti s
učinkovitošću otopina za ispiranje.
Sigurnost
klorheksidina
Bakteriološke
studije su pokazale da nakon dugotrajne upotrebe klorheksidinskih
otopina za ispiranje usta dolazi do smanjenje salivarnih i
mikroorganizama u plaku, bez značajne promjene u sastavu prisutnih
mikroorganizama ili pojave njihove mutacije i rezistencije.
Klorheksidin
je slabi iritans i malo je vjerojatno da će uzrokovati
preosjetljivost. Apsorpcija nakon oralne primjene je slaba i
dugotrajna primjena ne dovodi do promjena u hematološkim ili
biokemijskim parametrima. Dugotrajna upotreba nema karcinogeno ili
teratogeno djelovanje.
Nuspojave
Većina
nuspojava je lokalne prirode. Ima neugodan okus i može poremetiti
osjet okusa i do nekoliko sati. Kod manjeg broja pacijenata se mogu
pojaviti deskvamativne lezije, vjerojatno zbog precipitacije kiselih
mucina i proteina koji štite mukozne membrane. To čini epitel
ranjivijim na mehaničku traumu ili citotoksičnost kemikalija (tako
i klorheksidina). U par slučajeva je došlo do oticanja parotidne
žlijezde (vjerojatno zbog začepljenja mehaničke prirode, ali se
ono dogodilo tijekom korištenja klorheksidinske otopine).
Smeđa
diskoloracija zuba i ispuna je česta. Smeđe mrlje na dorzumu jezika
se pojavljuju samo kod korištenja otopina, ne i kod primjene gelova.
Kada
se klorheksidin koristi?
Klorheksidin
je učinkovit u sljedećim situacijama:
- Postoperativna briga za parodontne rane
- Tretman deskvamativnih oblika gingivitisa (pacijenti s bolnim gingivnim lezijama mogu se staviti na terapiju klorheksidinom umjesto četkanja zuba)
- Za kontrolu plaka tijekom intermaksilarne fiksacije
- Dugotrajna kontrola plaka kod hendikepiranih osoba ili drugih medicinsko kompromitirajućih stanja.
Nažalost,
uspjeh klorheksidina u ovim specifičnim situacijama nije jednak
onomu kada se primjenjuje u liječenju parodontne bolesti. Kao što
je prije napomenuto, standardno ispiranje usta ovom otopinom neće
otkloniti nakupljeni supragingivni plak ili proći gingivalni rub
kako bi se otklonio subgingivni plak. Važno je napomenuti kako
klorheksidin ne prolazi u interdentalne prostore dovoljno uspješno
kako bi imao utjecaja na interdentalni gingivitis. Liječenje
gingivitisa i parodontitisa se prvenstveno tretira i liječi dobrom
oralnom higijenom i upotreba klorheksidina u početnim stadijima
liječenja može samo zamaskirati loše održavanje higijene. Stoga
bi upotrebu klorheksidina trebalo sačuvati za stanja gdje se
mehaničko odstranjivanje plaka ne može provesti.
Fenolna
sredstva
Listerine,
kombinacija esencijalnih ulja povezanih s fenolima, timola i
eukaliptola, pomiješanih s mentolom i metil salicilatom u vehikulumu
vode i alkohola je vrlo dobra komercijalna otopina za ispiranje usta.
Prva istraživanja pokazuju njegovo umjereno djelovanje protiv plaka
i gingivitisa, uz eventualnu pojavu gorčine i povremenih mrlja kao
osnovnih nuspojava. Listerin ima nešto slabiju učinkovitost od
klorheksidina.
Triklosan,
još jedan neionski fenol, je česti sastojak sapuna i deodoranata u
zadnjih 25 godina. To je sredstvo širokog spektra djelovanja na
mikrobe. Kao sastojak otopina za ispiranje usta ima umjereno
djelovanje na usporavanje nastanka plaka i gingivitisa bez nuspojava
kada se koristi za ispiranje prije četkanja. Neionski je pa je
kompatibilan sa sastojcima zubnih pasta, te je njihov česti
sastojak.
