Postoji par
kontraindikacija za liječenje pacijenta zubnim implantatima. Niže
su navedeni glavni potencijalni problemi na koje treba obratiti
pažnju:
-
Dob
-
Neliječena dentalna bolest
-
Ozbiljne lezije sluznice
-
Pušenje, zlouporaba alkohola i droga
-
Loša kvaliteta kosti
-
Prethodna radioterapija čeljusti
-
Loše kontrolirana sistemska bolest poput dijabetesa
-
Poremećaji krvarenja
Dob
Činjenica da se
implantat ponaša kao ankilozirana jedinica ograničava njegovo
korištenje za pojedince kojima nije završen rast i razvoj čeljusti.
Postavljanje oseointegriranog implantata kod djece rezultira
relativnim uranjanjem restoracije na implantatu, zbog rasta okolnog
alveolarnog nastavka tijekom normalnog razvoja.
Stoga je
preporučljivo odgoditi postavljanje implantata dok ne završi rast i
razvoj. To se uglavnom događa nešto ranije kod žena, nego kod
muškaraca. Ipak, prihvatljivo je implantate ugrađivati u kasnoj
tinejđerskoj dobi. Mali potencijal za rast čeljusti još može
postojati u ranim dvadesetim godinama, ali je vrlo vjerojatno da to
neće stvarati značajniji estetski problem.
Ne postoji gornja
granica za implantološko liječenje, uz uvijet da se pacijent dobro
osjeća i da želi takvo liječenje. Na primjer, kod starijih bezubih
pacijenata implantati mogu značajno poboljšati kvalitetu života,
jer se na njih može stabilizirati potpuna proteza.
Neliječena
dentalna bolest
Kliničar mora biti
siguran da je pacijent detaljno pregledan, da su sve dijagnoze
ispravno postavljene i ako je potrebno da se ispravno liječi
postojeća bolest u usnoj šupljini. Loša oralna higijena uzrokovat
će upalu periimplantnih mekanih tkiva – periimplantni mukozitis.
Postavljanje implantata kod osoba koje su podložne parodontnoj
bolesti dovodi do većeg postotka neuspjelih liječenja i većem
gubitku marginalne kosti. Implantati koji su postavljeni blizu
periapikalnim lezijama ili zaostatnim periapikalnim granulomima vrlo
brzo mogu biti izgubljeni kao rezultat infekcije.
Ozbiljne lezije
sluznice
Treba biti oprezan
prije donošenja odluke o postavljanju implantata kod pacijenta koji
ima ozbiljne mukozne/gingivne lezije poput erozivnog
lichen planusa ili pemphigoida mukoznih membrana. Kada ova
promjene zahvate gingivu , često su problematičnije oko prirodne
denticije,a neugoda kompromitira kontrolu
plaka, a to sve onda pogoduje upali. Slične lezije se mogu
pojaviti i oko implantata ulazeći u mukozu, stvarajući ulceracije i
nelagodu.
Pušenje duhana i
zloupotreba alkohola
Već je dobro
poznato kako je pušenje vrlo važan rizični faktor za pojavu
parodontitisa i da utječe na cijeljenje. O tome se mnogo govori u
dentalnoj, medicinskoj i kirurškoj literaturi. Jedno je istraživanje
pokazalo kako je postotak neuspješnih implantoloških terapija
dvostruko više kod pušača nego kod nepušača. Stoga bi pušače
trebalo upozoriti na ovu činjenicu i potaknuti ih da se rješe
cigareta barem dva tjedna prije samog postavljanja implantata i
nekoliko tjedana nakon. Ipak, ove preporuke nisu dovoljno klinički
ispitivane kako bi se na njih moglo u potpunosti osloniti.
Neuspjeh u liječenju
implantatima je vrlo visok kod teških pušača koji uz to još u
vrlo često konzumiraju alkohol. Kod pušača se vidi veći
marginalni gubitak kosti oko implantata nego kod nepušača.
Zloupotreba opojnih
droga može ugroziti cjelokupni zdravlje, pa i implantološko
liječenje. Stoga je ono važna kontraindikacija postavljanju
implantata kod ovisnika o drogama.
Loša kvaliteta
kosti
Ovaj se termin često
koristi za regiju u kojoj je kost slabo mineralizirana ili joj je
loša trabekulacija. Često je povezan s tankim ili nedostajućim
korteksom.
Osteoporoza je
bolest koja rezultira smanjenom gustoćom kostiju i vrlo često je
javlja kod žena u postmenopauzi. Najveći utjecaj ima na kralježnicu
i zdjelicu. Učinak osteoporoze na maksilu i mandibulu uglavnom je od
manjeg značaja kod većine pacijenata.
Često lošiju
kvalitetu kosti nalazimo u stražnjem dijelu maksile, i uz izostanak
bilo kojih znakova oseoporoze.
Pacijenti koji se
ljieče zbog osteoporoze oralnim bisfosfonatima vjerojatno nemaju
povećan rizik od pojave osteonekroze, dok pacijenti koji se
bisfosfonatima liječe IV zbog tumora kostiju i metastaza imaju
značajan rizik od pojave osteonekroze.
Prethodna
radioterapija čeljusti
Radioterapija
malignih bolesti čeljusti rezultira endarteritisom koji kompromitira
cijeljenje kosti i u ekstremnim slučajevima može izazvati
osteonekrozu nakon traume ili infekcije. Ovi pacijenti ukoliko
trebaju implantate, trebaju biti liječeni u specijalističkim
centrima. Od pomoći može biti vremensko optimiziranje postavljanja
implantata i hiperbaričnim tretmanom kisikom. Kisik može pomoći
uspješnosti postavljanja implantata, pogotovo u maksili. Uspješnost
u mandibuli je prihvatljiva i bez terapije kisikom. Ipak, posljednja
istraživanja nisu pružila čistu poveznicu između uspješnosti
prihvaćanja implantata i terapije kisikom.
Loše
kontrolirana sistemska bolest poput dijabetesa
Dijabetes je jedan
od faktora kojeg treba uzeti u obzir kada govorimo o terapiji
implantatima. Dijabetes utječe na krvne žile, cijeljenje i odgovor
na infekciju. Ograničeni su dokazi koji upućuju na veći postotak
neuspjeha implantata kod dobro kontroliranog dijabetesa, ali loše
kontrolirani dijabetes ne bi trebalo olako zanemariti.
Poremećaji
krvarenja
Poremećaji
krvarenja očito imaju veliku ulogu u planiranju kirurškog zahvata,
pa tako i postavljanja implantata. Zahtijevaju konzultaciju s
pacijentovim liječnikom.
Tekst je
informativnog karaktera. Autor se odriče svake odgovornosti. Za
savijet ili liječenje obratite se odabranom liječniku.
