Danas
se implantati najčešće izrađuju od komercijalno čistog titana. S
implantatima od titana se postiže vrlo dobra oseointegracija, i u
tom pogledu vrlo malo materijala se može mjeriti s titanom. Sličan
materijal je niobijum. On postiže slične rezultate u
oseointegraciji, isto kao i slitine titan- aluminij- vanadij.
Pozornost se usmjerila i na implantate od titanskih slitina jer one
imaju potencijal za poboljšanje fizikalnih/mehaničkih svojstava
implantata, pogotvo onih s manjim promjerom.
Implantati
prekriveni hidroksiapatitom imaju potencijal da dozvole brži rast
kosti na svojoj površini. Preporučuju se za korištenje kod kosti
slabije kvalitete. Prijavljeni nedostaci su im delaminacija
površinskog sloja i korozija koja se s vremenom pojavljuje.
Razvijeni
su i resorptivni premazi na implantatima koji poboljšavaju
inicijalni postotak cijeljenja kosti uz implantat. Nakon kratkog
vremena sloj se resorbira kako bi se omogućilo stvaranje veze između
metala i kosti.
