nedjelja, 27. studenoga 2016.

Inhibicija streptococcus mutans bakterije, uzročnika dentalnog karijesa

Trenutne preporuke za prevenciju nastanka plaka i karijesa se uglavnom temelje na mehaničkom odstranjivanju ili korištenju antibakterijskih agenasa.


Klorheksidin

Klorheksidin je najučinkovitiji antibakterijski agens koji je našao široku primjenu u stomatologiji, pogotovo u liječenju gingivitisa i kao potpora parodontnoj terapiji. Ispiranje usne šupljine klorheksidinom i njegova topikalna aplikacija uzrokuju brzi pad sposobnosti za život bakterija u plaku, pogotovo vrste streptococcus mutans koja je važna za nastanak karijesa. Kada se njihov broj smanji na nivo koji se više ne može detktirati potrebno im je i do nekoliko mjeseci kako bi se rekolonizirali. Stoga je jasno kako bi se klorheksidin morao kontinuirano koristiti kako bi se postigla dugotrajna supresija. Lakovi klorheksidina imaju potencijal dugotrajnog efekta i prijavljen je njihov učinak u smanjenju količine streptokoka u slini.


Xylitol

Xylitol je umjetni zaslađivač i ima ulogu prevenciji karijesa. Njega bakterije ne mogu metabolizirati. I to je njegova jasna prednost. Njoj se još pridodaje i njegov antibakterijski učinak (xylitol je molekula, šećerni alkohol, strukturno sličan fruktozi,može prijeći membranu bakterija; zbog nedostatka potrebnih enzima ne može se razgraditi, nakuplja se u bakterijama i izaziva toksični efekt). Xylitol tako djeluje i na bakterije vrste streptococcus mutans ali i na druge vrste nađene u ustima. Redovita upotreba xylitola uzrokuje pad broja bakterija i on ima karijes protektivni učinak. Xylitol je redovni sastojak žvakačih guma. Uz to žvakače gume potiču izlučivanje sline i povećavaju njen puferski kapacitet (tako bakterije teže postižu pad pH u ustima).


Inhibicija specifičnih enzimskih reakcija

Korištenjem metaboličkih inhibitora koji blokiraju specifične reakcije za pojedinu vrstu bakterija obećavajući je pristup terapiji karijesa i plaka. Najveća se pažnja pridaje glukoziltransferazama (GTF). Dobri učinci se mogu očekivati od sprječavanja nastanka glukana ili nemogućnosti njihove razgradnje kada se stvore. Poznati inhibitori GTF su analozi sukroze koji se natječu za aktivno mjesto na enzimima koji pomažu u metabolizmu sukroze (6-amino derivati sukroze, akarboza, 6-deoksisukroza, ribocitrin). Prirodni inhibitori GTF su polifenoli u čaju, kakau ili voću te amino šećeri, no njihov učinak se još ispituje.