Životni vijek
konvencionalnog mosta najviše ovisi o biološkom integritetu i
prognozi svakog od zuba nosača. Kruna zuba mora biti bez karijesa, a
pulpa mora biti ili zdrava ili zub mora biti ispravno napunjen bez
apikalne patologije. Parodont također mora biti zdrav i dobro
održavan.
Zubi koji su prethodno
bili zahvaćeni parodontnom bolesti nisu isključeni kao mogući
nosači mosta, ali bolest mora biti stabilizirana i kontrola plaka
mora biti vrlo dobra.
Broj nosača mosta vrlo je
često stvar mišljenja pojedinaca. Anteovo pravilo nalaže da zbroj
parodontnih površina zuba nosača mora biti jednak ili veći od
zbroja parodontnih površina zuba koje se nadomješta.
Kako god, istraživanja iz
skandinavskih zemalja, gdje su prošireni mostovi stavljeni na
parodontno upitne zube, zajedno s kliničkim iskustvom, sugeriraju da
je Ante bio preoprezan i da je okluzalno opterećenje reducirano
mehanizmom bio-odgovora do razine koja odgovara dostupnoj potpori.
Čini se važnije
procijeniti moguće opterećenje putem sila poluge i torka, nego da
se samo koncentrira na procjenu aksijalnih sila. Te sile se javljaju
tijekom funkcije i parafunkcije u lateralnim kretnjama i protruziji,
a procjena okluzije je krucijalna u dizajnu mosta. Na primjer, u
okluziji vođenoj očnjakom, lateralni stresovi na drugim zubima su
maleni i vjerojatno je to poželjnije kada se koriste kao nosači.
Ovime se ne želi reći
kako se veliki broj zuba može nadomještati s malim brojem nosača
jer je i retencija mosta vrlo važna. Gornji očnjaci i gornji prvi
molari imaju najveće površine i zato su idealni kao nosači mosta,
dok je s druge strane, gornji bočni sjekutić često nepogodan kao
terminalni nosač zbog svoje male veličine. Pragmatično, čini se
razumnim prihvatiti dizajn mosta koji obuhvaća zube s najvećom
parodontnom površinom dostupnom u određenim okolnostima.
Tekst
je informativnog karaktera. Autor se odriče svake odgovornosti. Za savjet ili liječenje obratite se odabranom liječniku.
