Za
početak treba napomenuti da se liječi osoba, ne zub. Dobar pristup
rezultira zdravim zubima i odsutnošću infekcije.
Pristup
treba objedinjavati sljedeće:
- Pohvalite dobro ponašanje (pojačavanje ponašanja), ignorirajte loše.
- Uključite roditelje (oni odlučuju hoće li dijete ponovno doći).
- Ne nudite izbor u situacijama gdje nema izbora. Izbjegavajte retorička pitanja (bi li želio sjesti na moju stolicu?)
- Djeca imaju kratku pažnju.
- Djeca imaju smanjen prag boli (mogu zamijeniti pritisak sa boli, testovi osjetljivosti su manje pouzdani).
- Djeca imaju nešto lošiju manualnu spretost i potrebna im je pomoć kod četkanja zuba (sve do 7. godine života).
- Treba početi s jedostavnijim postupcima dok se dijete navikava, i tek tada prijeći na nešto kompliciranije ili eventualno bolne.
- Odredite dostižan cilj za svaki tretman i provedite ga do kraja.
Prvi
posjet
- Dijete bi trebalo odvesti stomatologu čim mu izrastu prvi zubi (oko 6 mjeseci starosti). Dobro je kada djeca gledaju ostale članove obitelji na pregledu ili liječenj zuba.
- Neka roditelj prati dijete.
- Razgovarajte s djetetom, jer je razgovor ključ uspjeha.
- Pokažite djetetu stolicu, ogledalo, svjetlo i objasnite koja im je svrha (reci, pokaži, učini)
- Prebrojite djetetu zube.
- Ako je suradnja dobra, ispolirajte par zuba, ali nemojte pretjerati s ciljem da učinite što više.
- Pokažite roditelju zube djeteta i što je napravljeno u tom posjetu.
- Ako dijete osjeća bol, izvor boli se mora pronaći i rješiti što je prije moguće.
- Mlađa djeca se lakše pregledaju ako sjede roditelju u krilu.
